Pčelarke

Pogledi i mišljenja

Pčelarke

Vrijeme je za bilansiranje svega i svačega, pa i kadrovskih potencijala. Isto tako, vrijeme je i za planiranje poslova u narednoj godini. U svim tim bilansiranjima i planiranjima, kada je o starosnoj strukturi pčelera riječ, najčešće ukazujemo na potrebu podmlađivanja. A o ženskoj populaciji ni riječi.

U svim demografskim podacima se ističe da je od ukupnog stanovništva pola, pa i malo više,  žena. Živimo u vremenu njihove velike afirmacije. One su danas priznate i uspješne u nauci (pa i pčelarskoj), biznisu, politici… i veoma često prihvataju razne poslove, koji su tradicionalno muški. Međutim, kada u ove zimske dane prisustvujemo skupovima pčelara, skupštinama, predavanjima i sl.,  žene se mogu izbrojati na prste jedne ruke.

Da li su žene prisutne u pčelarstvu?

Po slobodnoj procjeni – jesu. One uspješno obavljaju najrazličitije poslove na pčelinjaku. Najčešće su u ulozi asistenata svojim muževima, koji su se ozbiljnije posvetili pčelarstvu. Po provjerenim iskustvima uspješno pčelarenje je samo tamo gdje su oba bračna druga „zagrizli“ u pčelearstvo i zajednički rade na svom pčelinjaku. A takvih primjera ima, zaista, dosta.

U okruženju se daleko više radi na afirmaciji žena pčelara nego kod nas u Republici Srpskoj. U Vojvodini je postala tredicija da se na Festivalu meda u Novom Sadu sredinom septembra proglašava „kraljica meda“. To je priznanje ženi koja je dala značajan doprinos unapređenju pčelarstva. U jednom društvu pčelara (Sivac) žena je predsjednik, što je potvrda da ima dama koje su dobile povjerenje da se nađu na čelu pčelarske organizacije. Tamo postoji i posebna manifestacija na kojoj se okupljaju i druže žene pčelari.

Većim uključivanjem žena u pčelarstvo mnogo bi se dobilo. Uskoro će početi pripreme za izradu Programa rada Saveza udruženja pčelara Republike Srpske u 2014. godini. Možda bi  bilo dobro da se u ovom dokumentu nađe jedna tačka koja bi govorila o većem uključivanju žena u pčelarstvo. To je prilika da se privređuje i doprinosi jačanju porodičnog budžeta. Jer, svaka pošteno zarađena marka itekako vrijedi u ovim kriznim vremenima. Uspješne žene pčelare bi trebalo više afirmisati, dodjeljivati im neka priznanja i pokušati ih jedanput godišnje okupiti na neko saborovanje ili druženje.

Muški dio pčelarskog „korpusa“ nikako ne bi smio podcijeniti ulogu žena u pčelarstvu i gledati s podcjenjivanjem na njih. Naprotiv, podrška je prava i sasvim normalna stvar.