Milan Dakić

Riječ jednog uglednog voćara

Milan Dakić

Decenijama, tačnije od kako je počela primjena  hemijskih sredstava za zaštitu bilja u voćarstvu, traje tihi rat između voćara i pčelara. Sva ta sredstva za zaštitu bilja u voćarstvu, najčešće, predstavljaju otrov za pčele i desetkuju pčelinja društva. Podizanjem velikih plantažnih voćnjaka i unapređenjem tehnologije u voćarstvu stanje je iz decenije u deceniju postajalo sve ozbiljnije. Trovanja pčela su bila česta, ima ih i danas. Vođeni su čak i sudski sporovi između pčelara i voćara.

– Najbitnije je da mi voćari prihvatimo istinu da je svaka uništena pčela velika šteta za voćarstvo – kaže nam ugledni voćar Milan Dakić iz Srednje Čađavice kod Bijeljine. – Pčele su najveći prijatelji voćaka i one oprašivanjem obezbjeđuju bogatiji i kvalitetniji rod jačajući na taj način konkurentnu sposobnost voćarskog sektora. Istraživanja su pokazala da je voće koje se zametnulo poslije oprašivanja pčelinjim „radom“ slađe, ljepšeg izgleda i izdržljivije. Dobra oplodnja znači i dobro i jako sjeme voćnih plodova. Danas voćari u razvijenim zemljama plaćaju pčelarima da doseljavaju košnice sa pčelama u doba cvjetanja voćaka i strogo vode računa o stručnom i kontrolisanom prskanju voćaka, koje neće ugroziti pčele, poučeni iskustvom iz ranijeg perioda. Sakupljajući nektar i polen, pčele obavljaju jednu važnu radnju za biljke – oprašivanje. Na taj način, pčele i biljke se međusobno dopunjavaju u zajedničkom životu.

– Koliko su društva voćara i udruženja pčelara u Republici Srpskoj do sada bila na „zajedničkom talasu“ i da li se radi o organizovanoj saradnji? – pitali smo našeg sagovornika.

– Koliko sam informisan, bilo je pojedinačnih primjera saradnje između asocijacija voćara i pčelara, prije svega na sprečavanju trovanja pčela. Mislim da su tamo gdje je bilo dogovaranja i zajedničkog rada štete bile manje ili ih uopšte nije bilo. Ta saradnja treba da dobije sasvim novu dimenziju, da bude kontinuirana, sistematska i da se u svim postupcima i pčelari i voćari oslanjaju na dostignuća struke i nauke. Prošle zime prvi put su organizovana zajednička predavanja za voćare i pčelare u nekim sredinama. Ali, inicijativa za takva predavanja i predavači stigli su iz Holandije, dakle, trebao je da nas neko sa strane podstiče na to. A mogli smo to i sami da uradimo. Imamo primjera da se u pojedinim dijelovima Republike Srpske realizuju projekti zajedničke edukacije voćara i pčelara sa ciljem da se prošire saznanja o nužnosti zajedništva. Nadam se da će se takve aktivnosti proširiti i rezultati neće izostati. Moja poruka kolegama voćarima je da pčele prihvate kao svoje pomoćnike u radu i da u granicama svojih mogućnosti podržavaju pčelarski sektor. Prvenstveno, sebe radi. Jer, med može i da se uveze, ali oprašivanje ne može – kaže ugledni voćar iz Srednje Čađavice.

Tekst predstavlja dio opširnijeg priloga

Petra Ilića koji će biti objavljen u najnovijem

„Pčelarskom kalendar“