Profesor Radan

Naš intervju, pripremio: Zoran KANOSTREVAC, apsolvent Teološkog fakulteta “Sveti Vasilije Ostroški” u Foči

Profesor Radan

Srpska Pravoslavna Bogoslovija “Sveti Petar Dabrobosanski” u Foči, zajedno sa Pravoslavnim bogoslovskim fakultetom “Sveti Vaslije Ostroški” u Foči, nasljednica je nekadašnje Sarajevske Bogoslovije. U Foči je od 1996. godine i kroz nju su prošle brojne generacije đaka. Danas ima oko stotinu đaka podijeljenih u pet razreda i 10 profesora, koji se brinu za njihovo duhovno i stručno obrazovanje. Pored učenja i duhovnog uzrastanja, učenici učestvuju i u mnogim sekcijama, u čiji spektar spada i pčelarstvo.

O osnivanju i radu pčelarske sekcije razgovarali smo sa Radanom Mimićem, profesorom Bogoslovije „Sveti Petar Dabrobosanski” u Foči.

– Odakle je potekla ideja za osnivanje pčelarske sekcije? – bilo je naše prvo pitanje.

– Moja ljubav prema pčelama počela je davne 2002. godine, kada sam imao prilike da upoznam oca Vasilija iz manastira Zavale, koji je tada imao dosta pčela sa kojima je dosta uspješno pčelario. Ništa manje me nisu oduševili u manastiru Tvrdošu, gdje takođe imaju veliki broj košnica. Tamo sam provodio puno vremena i ponešto naučio o pčelama. Tek prije dvije godine ta moja ljubav je dobila ispunjenje, kada smo dobili na poklon osam Dadan Blatovih košnica. Nedovoljno spreman, a dijelom i zbogi zuzetno loše godine,  pčele nisu preživjele zimu. Bio sam izuzetno razočaran, ali me to nije obeshrabrilo. Ponovo smo dobili na poklon sedam paketnih rojeva koje sam smjestio u LR košnice. U međuvremenu sam redovno posjećivao pčelare manastira Tvrdoš, koji su tada bili u Kalinoviku na livadskoj paši i učio se svemu onome što mi je potrebno da bih mogao sam da pčelarim. Tada sam kupio 16 pčelinjih društava, koja su moje vlasništvo i sve pčele su zajedno, na istom mjestu, uspješno prezimile i sada se veoma dobro razvijaju – riječi su profesora Mimića.

Po njegovim riječima trenutno, po raspoloživim saznanjima, ni jedna Bogoslovija nema svoje pčelinjake, ali je vrijedna pomena Karlovačka bogoslovija, koja je dugo godina imala ne samo pčelinjake nego i obavezan predmet pčelarstvo u sklopu obrazovanja! Takođe, pčelarstvo je usko vezano za sveštenički poziv jer se u pravoslavlju dosta upotrebljavaju svijeće, koje se, naravno, prave od voska. Mnogi manastiri i sveštenici na svojim parohijama posjeduju manji ili veći broj pčelinjih zajednica, koje je u biti ove profesije.

Značajna podrška škole

– Postoje li poteškoće u radu sekcije? – pitali smo u nastavku razgovora našeg sagovornika.

– Nema većih poteškoća u radu sekcije i ono što ih ima može se svesti na poteškoće tehničke prirode. Školski savjet je prepoznao izuzetnu priliku da se našim đacima prikaže još jedno praktično znanje, koje će im kasnije mnogo koristiti. Sve radove i potrebe sekcije finansira škola, tako da smo s te strane obezbijeđeni – glasio je njegov odgovor.

O tipi i broju košnica profesor Mimić kaže:

– Prilikom nabavke pčelinjih zajednica  rukovodio sam se  pčelarskim savjetom da treba pčelariti košnicom koju  pčelari tvog kraja najviše koriste.  Poslije neuspjeha sa Dadan Blatovim košnicama prešao sam na  Langstrot Rutovu košnicu, sa kojom već drugu godinu uspješno pčelarim. Škola za sada posjeduje sedam pčelinjih zajednica, a ja posjedujem 20 pčelinjih društava, koja se nalaze u krugu naše škole.

Zainteresovanost na visini

Uslijedila su još tri pitanja:

–         Kakvo je interesovanje učenika za sekciju?

– Učenici su veoma zainteresovani za rad sekcije i najčešće ne mogu svima da udovoljim u njihovim zahtjevima. Naime, još uvijek nemamo toliko opreme i društava da bi svi mogli da obuku zaštitne bluze i da zajedno radimo. Najčešće pravim više grupa sa kojima radim podijeljeno. Često organizujem teorijsku nastavu, a posjedujemo i dosta literature, koja je učenicima stalno dostupna.

– Da li imate neki vid saradnje sa pčelarima iz okruženja?

– Na našu veliku žalost, pčelarstvom se bavi u prosjeku starija populacija, većinom penzioneri, tako da nam je malo teže uspostaviti živi odnos sa pčelarima iz okruženja. Najveći uzrok propadanja onih osam pčelinjih društava, koje smo prvo dobili, jeste što veoma malo ljudi pčelari Dadan Blatovim košnicama te nisam od koga imao dobiti pravi savjet za zazimljavenje tih pčelinjih zajednica. Imamo solidnu saradnju sa pčelarima u opštini Foča. Mislim da bi se mnogo više trebali angažovati na popularizaciji pčelarstva i organizovanju druženja pčelara, bar za početak po regijama. Tako bi se pčelari družili i u zajedničkom duhu, rješavali sve svoje  nedoumice koje imaju. Mi smo otvoreni za svaki vid saradnje i u prilog tome ćemo ostaviti adresu za elektronsku poštu: radanmimić@yahoo.com, preko koje se možemo upoznati i dogovoriti dalju saradnju.

– Planovi za budućnost?

– Planovi su uvijek veliki, jer ako se čovjek ne nada, onda mu život i nema smisla. Uz pomoć Božiju i uz dalje pokroviteljstvo škole nadam se da ćemo ove godine udvostručiti broj društava, kako bi narednih godina, pored svojih potreba, proizveli i određene viškove raznih pčelinjih proizvoda, koji bi bili za prodaju, da bismo počeli da svoje troškove pokrivamo iz sopstvene proizvodnje. U skladu s tim je i kupovina odgovarajućeg prevoznog sredstva što bismo u mnogome smanjili troškove transporta pčela  na pašu.