Branko Mihić

Pčelari od kojih se može mnogo naučiti

Branko Mihić

Republika Srpska ima svoje uzorne pčelare. Riječ je o profesionalcima koji svoju egzistenciju obezbjeđuju pčelarenjem. Jedan od takvih živi i radi u Drinjači kod Zvornika. Član je Udruženja pčelara „Bagrem” iz Zvornika. O Branku Mihiću je riječ. Na devet lokacija, brdsko-planinskih i ravničarskih,  ima 300 pčelinjih zajednica. Pripremao se da radi nešto sasvim drugo u životu, ali našao se u pčelarstvu. I ne kaje se. Primjenjujući najsavremenija dostignuća struke i nauke postao je istinski majstor pečalarstva. Ali, on  ima i “vijugu” poslovnog čovjeka. Mnogo radi, i zaradi.  Evo nekoliko citata iz razgovora koji smo vodili s njim.

– Od pčelarstva se može lijepo živjeti samo pod uslovom da se pored proizvodnje meda proizvode i drugi pčelinji proizvodi, koji su, po pravilu, profitabilniji – polen, propolis, matična mliječ, vosak, paketni rojevi. Suvišeno je  govoriti da se radi o velikom poslu, koji ne trpi bilo kakve improvizacije. Efikasnost u pčelarstvu se povećava seobom na pašu. Bez seobe, nema profitabilnsoti. Poslije bagrema najčešće selim na Romaniju, gdje livadska paša dugo traje. Tamo ima i hrastove medljike. Pčele vozim na brdo koje se zove Mednik. Pokazalo se da ovo brdo nije slučajno dobilo baš takvo ime. Na Romaniji je netaknuta priroda, nema primjene hemijskih sredstava u biljnoj proizvodnji, usjevi se ne tretiraju preparatima koji su štetni za pčele i pčelinje proizvode.

– Ljubav prema pčelarstvu naslijedio sam od oca Marka, koji je bio dobar pčelar. Pokušavam da po istom receptu inficiram svoje naslednike, sinove Marka i Miloša i kćerku Tijanu. Sinovi su studenti agronomije i već su zaljubljenici u pčelarstvo, a kćerka je učenica Srednje medicinske škole i, takođe, pomaže na pčelinjaku. Međutim, prava „matica” u našoj pčelarskoj porodici svakako je supruga Ruža. Oko nje se vrti najveći dio posla. Pravi je pčelarski majstor, oduševljava spretnošću, preduzimljivošću, vrednoćom, a nenadmašiva je kada je riječ o presađivanju larvi. U tom poslu sve više se ističe i sin Marko. Mislim da se u pčelarstvu može uspjeti samo pod uslovom da se u poslove uključi cijela porodica.

– Bavimo se i proizvodnjom matica. Počeli smo proizvodnju za svoje potrebe, ali u posljednje vrijeme pojavljuju se kupci iz Srbije, Federacije BiH i Republike Srpske, a manje iz Rumunije, Italije i Crne Gore. U ovom trenutku na pčelinjaku imamo oko 900 oplodnjaka. Pčelarim na terenima koji su, sa ekološkog stanovišta,  pogodni za ovaj posao, ali ipak smo zasadili na hiljade stabala evodije, bagrema i bagremca. Na taj način obezbjeđujem pašu i u bespašnom periodu. Teško je pčelariti oslanjajući se samo na divlje rastinje i voće.

– Kada je riječ o zdravstvenoj zaštiti pčela, odmah moram reći da ne koristim nikakve hemijske prizvode, osim uobičajenih preparata za varou. Prva zaštitna mjera na mom pčelinjaku je redovna zamjena matica. To činim svake godine. Redovno isijecam trutovska legla. Koristim mravlju i oksalnu kisleinu, a ako je najezda veća, tu je amitraz. Sva pčelinja društva prekontrolišem u jesen, a zimski tretman je obavezna mjera na mom pčelinjaku.

Pripremio: Petar Ilić