www.poljoprivredaiselo.com

Bagrem

Ovogodišnja sezona medobranja  krenula je širom Republike Srpske kako se samo poželjeti može. Međutim, kada je bagrem zabijelio na sve strane,  pale su obilne kiše, a  temperatura se spustila čak do jednocifrenih brojki. Sakupljačice su ostale u košnicama i počele da troše ono što su unijele prvih dana sezone. Još uvijek je neizvijesno šta će biti do kraja. Ostala je  lipa i još neko medonosno drveće i bilje. Kako god da bude, ovo neće biti rekordna pčelarska godina, kako je izledalo početkom maja.

Ovo je već treća-četvrta uzastopno nepovoljna godina  za pčelare. Ona je još jedna opomena da se u aktivnostima pčelarskih asocijacija i privrednih subjekata kao i samih pčelara ubuduće mora poklanjati više pažnje sadnji medonosnog drveća i drugih medonosnih biljaka. Neka udruženja pčelara su uveliko krenula sa tim poslom (Brod, Pelagićevo, Šamac, Višegrad…). Na uništavanje postojeće pčelinje paše i potrebu gajenja medonosne flore ukazano je i na posljednjoj sjednici Skupštine Saveza udruženja pčelara Republike Srpske u Banja Luci.

Iskustva uglednih pčelara iz semberskog sela Brodac braće Ljubojevića – Milorada i Jovana sa facelijom govore da se ovoj medonosnoj biljci mora poklanjati više pažnje. Od velikog značaja je imati biljne vrste koje dugo cvjetaju i – mede. A facelija očigleno spada u red takvih. Sigurno bi bilo dobro da se u širenje facelije uključi struka i nauka. Neki pčelari su napravili „greške u koracima“ gajeći faceliju pa je korov učinio svoje. Očigledno je da se tehnologija gajenja ove biljke mora do detalja razraditi jer je u pitanju poljoprivredna  kultura koja, kao i sve ostale gajene biljke, ne trpi bilo kakve improvizacije. Možda bi se mogla zatražiti pomoć Poljoprivrednog instituta  Republike Srpske u Banja Luci, a ogledi bi se morali postaviti na što širem području jer su u različitim dijelovima Republike Srpske dosta šaroliki agropedološki i klimatski uslovi, nadmorska visina i dr.

Neki pčelari su napravili prve korake u gajenju evodije – drveta koje cvjeta i medi čak 45 dana.  Do sada su stabla ovog medonosnog drveta sadili samo entuzijasti pčelari, a planskog pristupa nije bilo. Na sve strane brojne ekološke organizacije zasađuju razno rastinje sa ciljem da se sačuva biodiverzitet. Zašto među zasađenim drvećem ne bi bilo više – evodije. Ali, i drugog medonosnog drveća.

Pčelinja paša je izuzetno bitan faktor ukupnog privređivanja u ovoj grani poljoprivrede. Bez dobre paše nema racionalnog pčelarenja. I najbolje pripremljena pčelinja društva ne mogu da postignu mnogo ako nemaju nektar u izobilju i  neposrednoj blizini. Zato bi se možda već sada moglo razmišljati o bar jednom rasadniku medonosnog drveća u Republici Srpskoj.