Vječna inspiracija

Pčele u mitologiji i istoriji

Vječna inspiracija

O pčelama su stvoreni mnogobrojni mitovi i legende. Jedno od prvih svjedočanstava da su ljudi koristili med, a koje je sačuvano do današnjih dana potiče iz perioda oko 7000 godina prije nove ere i nalazi se u Španiji.

Na obelisku Flemiš, sagrađenom prije 6000 godina u drevnom Egiptu, napravljen je lik pčele sa nagnutom glavom i uzdignutim krilima. Amblem Gornjeg Egipta bio je lotosov cvijet, a Donjeg Egipta –  pčela. Izražavajući svoju pokornost faraonu, Egipćani su u pismenim molbama crtali pčelu kao znak svoje privrženosti. Na grobovima prve dinastije faraona redovno je slikana pčela.

U Srednjem Egiptu bilo je pčelara od zanata, koji su gajili pčele još 1900 godine prije nove ere. U grobnicama i na zidovima hramova još i danas se vidi kako se dolazilo do meda. Slike koje se vide u Abukiru datiraju iz perioda 2500 godina prije nove ere. Već tada se med koristio za izradu medenjaka, a isto tako i u medicini, kozmetici i religijskim ceremonijama tadašnjih vladara. Med je korišten i kao sredstvo plaćanja. Medom su se hranile i svete životinje.

U staroindijskoj mitologiji pčele zauzimaju važno mjesto i smatraju se svetim životinjama. Glavni bog Višnu, koji je otjelotvoravao Sunce i davao život u vasioni, crtan je u obliku pčele koja se odmara na lotosovom cvijetu. Bog Krišna predstavljen je zajedno sa pčelom plave boje, koja leti iznad njegove glave.

U Bibliji je više puta pominjana Hanajana – zemlja kroz koju protiču med i mlijeko, a jevrejski car Solomon više puta savjetuje sina da jede med jer je zdrav, a i slatko medno saće je po njegovom ukusu.

Med je u Asiriji sipan na pragove vjerskih objekata i nadgrobnih spomenika. U kombinaciji sa vinom korišćen je u sakralnim obredima. Još 2000 godina prije naše ere, tijela umrlih oblagana su voskom i potapana u med. Postoji pisani dokumenti koji svjedoče da su Asirci izuzetno vješto rukovali pčelama i da su poznavali neku zvučnu tajnu kojom su vladali pčelinjim rojevima. To je bio razlog da se Asirija u starim vremenima naziva i zemlja meda i maslina.

U antičkoj Grčkoj je bio običaj da se med žrtvuje bogovima i dušama mrtvih. Medovina, alkoholno piće u kom je jedan od glavnih sastojaka med je smatrano pićem bogova. Za boginju Artemidu izrađen je proslavljeni hram u Efesu. Statua boginje bila je ukrašena vijencima grančica različitih voćaka sa pčelama koje su se na njima odmarale.

Stari Grci su isticali med kao hranu, a znali su i za njegova ljekovita svojstva. Naročito su cijenili med od majčine dušice sa planine Himet. Tada se vjerovalo da bogovi sa Olimpa piju ambroziju – piće u kojem je med glavni sastojak.

Jedan od najvećih mislilaca stare Grčke Aristotel naširoko je izučavao pčele, a za med je govorio da je rosa pročišćena od duge i zvijezda. Hipokrat – rodonačelnik medicine, znao je mnogo o vrijednosti meda kao lijeka za niz bolesti. Med je u to vrijeme bio upotrebljavan za zacijelivanje rana. Demokrit i Pitagora su vjerovali da med može produžiti život i učvrstiti i podići moć čovječijeg duha.

Veliki i slavni rimski pjesnik Vergilije, i sam pčelar, pridavao je izuzetan značaj medu. U svom klasičnom spjevu Eneidi opisujući život i osobine pčela, spjevao je odu i posvetio pčelama najdivnije riječi, da je njihovo pleme besmrtno i u sebi nosi jedan dio Božanske mudrosti, nebesku iskru i etersku dušu. Jupiter im je dao sve te divne osobine zato što su u Diktejskoj pećini božanskim pićem nahranile nebeskog cara.

Sloveni su bili čuveni po gajenju pčela. Orgomna prostranstva šuma, prepunih medonosnog drveća, pružala su idealne uslove za život pčela pa je pčelarstvo vremenom postajalo zanimanje kojim su se bavila mnoga domaćinstva starih Slovena. Od uništavanja šumskih pčela i uzimanja meda prešlo se na njihovo gajenje. Najprije su sjekli klade sa pčelama i nosili ih kući, a zatim su počeli i sami da dube klade i u njih naseljavali pčele i počeli stvarati korijene organizovanog pčelarstva kod nas.