Eliksir mladosti

Pčelinjak kao relaksacija

Eliksir mladosti

– Čini mi se da ne postoji ništa privlačnije i ništa ljepše od rada na pčelinjaku. Kad se čovjek nalazi na pčelinjaku, ako se približi košnici i posmatra kako se pčele vraćaju u svoj voštani dvorac natovarene nektaram i cvjetnim prahom, on i protiv svoje volje postaje ne samo prijatelj pčela već i prijatelj veličanstvene prirode. Kada se nalazi na pčelinjaku, čovjek punim plućima udiše vazduh zasićen mirisima cvijeća, meda, voska i propolisa. Vazduh u pčelinjaku je ljekovit i zbog toga što prolazi kroz prirodni filter, kroz lišće drveća i zelenila koje je prirodna ograda pčelinjaka  i  prirodno je da je takav vazduh zasićen i fitoncidima, pa je zato i koristan. Zbog toga je preporučljivo svima koji to mogu da se bave pčelarstvom ili maker da što češće odlaze na najbliže pčelinjake, gdje istovremeno mogu da posmatraju život i rad pčela, možda i da pomažu pčelaru, a i da na taj način borave u prirodi okruženi ugodnom atmosferom koja vlada na pčelinjaku.

Ruski stogodišnjaci

Tako je pisao čuveni ruski akademik dr N. P. Jojriš.  On je u svojim stručnim radovima opisao najkonkretnije primjere dugovječnosti pčelara. Tako je pronašao pčelara Nasira Kasimova koji je u 124 godini života radio na pčelinjaku. U radu mu je pomagala  supruga, koja je bila samo godinu dana mlađa, a s njom je proveo u braku čak 104 godine. Opisao je i pčelarku V. K. Leontijevu koja je u 104 godini s ponosom isticala da za svoju starost duguje pčelarstvu. Tu je i L. V. Pulajeva koja je u 127 godini rukovodila velikim pčelinjakom, boraveći na njemu po cijeli dan. Ova dugovječna pčelarka je naglašavala da je od najranije mladosti svakodnevno pila čaj zaslađen medom. Akademik Jojriš je opisao i pčelara E. M. Bakira Olgu, koji je imao 153 godine. U čast ovog pčelara čak je štampana i jedna poštanska marka. Na pčelinjaku mu je redovno pomagala supruga stara 110 godina sa kojom je imao 150 potomaka. Valijem Panah je pčelario sa navršenih 126 godina, a najstariji od svih koje je opisao akademik Jojriš bio je Kirali Muslimov, koji je poživio 168 godina! Kada je doživio 160 godina ljekari su ga detaljno pregledali i ustanovili da ima krvni pritisak 120/75. Svi ovi podaci izgledaju  nevjerovatni. Ali, ako se ispod njih potpisao jedan takav naučnik kao što je bio N. P. Jojriš, mora im se vjerovati.

Pčelari su zdravi ljudi

Međutim, i brojni drugi naučnici su izučavali uticaj pčelarstva na zdravlje i dugovječnost. Svi su došli do zaključaka da samo bavljenje pčelarstvom vrlo pozitivno utiče na ljudski organizam. Prvo, kontinuirano troše pčelinje proizvode i drugo, stalno borave u prirodi. Uostalom, još u najstarijoj indijskoj knjizi medicine “Knjiga života”, naglašeno je da se život čovjeka može produžiti pomoću eliksira i dijete u čiji sastav ulaze med i mlijeko.

Za vrijeme Sovjetskog Saveza Sovjetska akademija nauka bavila se uticajem pčelarstva na dugovječnost. Ispitivanjem se došlo do podatka da je od 130 ispitivanih stogodišnjaka čak četiri petine njih bavilo se pčelarstvom. Ugledni naučnik dr V. I. Loginov je utvrdio, poslije dugogodišnjih istraživanja, “da su pčelari zdravi ljudi i da mnogi dožive duboku starost zahvaljujući tome što rade u prirodi na čistom vazduhu i što redovno troše pčelinje proizvode”.

Dr Svajshajmer je proveo anketu među starim pčelarima i skoro svi su mu odgovorili da je tajna njihove dugovječnosti u radu na čistom vazduhu, radu sa pčelama, svakodnevnom trošenju meda, izbjegavanju masnih jela i alkohola.

Do skoro istovjetnih zaključaka došao je i američki ljekar dr Bek, koji je utvrdio da pčelari doživljavaju duboku starost zahvaljući radu s pčelama i redovnom trošenju meda i polena.

– Med, pored ostalog, djeluje i kao blago sredstvo za čišćenje crijeva, a pravilnim radom crijeva izbacuju se otrovne materije iz organizma, ne dolazi do zatvora crijeva niti do zastoja mokraće. Uzimanjem meda pojačava se rad bubrega kao filtera za izbacivanje štetnih materija iz organizma pa dolazi do čišćenja krvi i olakšanja rada srca. Poznato je, takođe, da pčelari manje boluju i od reumatizma, a to se između ostalog, pripisuje čestim ubodima pčela – tvrdi dr Bek.

Na pčelinjaku se lakše diše

Doživjeti stotu

Skoro svi naučnici koji su se bavili uticajem pčelarstva na dugovječnost naglašavaju da je pčelarski posao takav da se dosta vremena provodi na svježem vazduhu, što je veoma korisno za disajne puteve i krvotok. Neprocjenjiv je značaj čistog vazduha za ljudsko zdravlje, posebno vazduha na pčelinjaku. Ko god je bio ljeti na pčelinjaku sigurno je zapazio da je vrlo ugodno punim plućima udisati čist i svjež vazduh, ispunjen mirisom drveća i bilja, meda i propolisa.

Prof. dr A. N. Sokolov sa Moskovskog univerziteta dokazao je da vazduh sa pčelinjaka djeluje kao melem na ljudski organizam. Lakše se diše i unosi se veća količina kiseonika, poboljšava se sastav krvi, snižava krvni pritisak, poboljšava se psihičko stanje i povećava radna sposobnost.

Jedinstveni faktor koji je odlučujući da se 130-godišnjaci razlikuju od ostalih ljudi našeg stoljeća je u tome što su ti ljudi živjeli svo vrijeme na svježem vazduhu, u planinama sa mnogo kiseonika. Nama, ljudima koji živimo u gradovima sa malo zelenila i drveća, koji svakodnevno udišemo prašinu i benzinska isparavanja iz automobila, stalno nedostaje kiseonik. Zato se s pravom može utvrditi da se produženje života postiže što dužim boravkom na svježem i čistom vazduhu, kao što je to slučaj sa većinom pčelara, jer su pčele uvijek u prirodi.

Prof. dr M. S. Milman, zaslužni ruski naučnik

U našim krajevima

Na našim prostorima tajnama dugovječnosti bavi se banjalučki ljekar dr Mirko Ljubanić, specijalista pulmolog. On je napisao zanimljivu knjigu “Kako doživjeti stodvadeset godina – koliko priroda daje čovjeku”. Po njegovim istraživanjima pčelari su najčešće dugovječni ljudi. Inače, stogodišnjaci uglavnom žive u selima i među njima je duplo više žena nego muškaraca. U Bosni i Hercegovini ima 193 stogodišnjaka, od čega ih je 48 u Republici Srpskoj. (Ovo su podaci koncem 2011. godine i, naravno, oni su promjenjivi). Najstarija je jedna žena iz okoline Šipova sa 108 godina.

– Čobani su prvi na listi dugovječnih, a odmah iza njih su pčelari – rekao nam je dr Mirko Ljubanić. – Svojevremeno sam izučavao 111 lica starih preko 110 godina i utvrdio sam da je među njima bilo 66 njih, koji su se bavili pčelarstvom. Taj podatak mi je puno značio. Jer, pčele su čudo ovozemaljsko. One neće svakoga, one biraju ljude, one sve znaju.

Iz “Pčelarskog kalendara“ za pčelarsku 2012/2013 godinu