Božo Kakuća

Piše: Božo Kakuća, pčelar iz Višegrada

U dobru je lako dobar biti,

na muci se poznaju junaci.

Narodna

Božo Kakuća

Sve u prirodi ima svoje cikluse, koji se smjenjuju u intervalima. Biljke luče nektar samo ako su u prirodi ispunjeni određeni uslovi, tj. temperatura, vlaga, pritisak, vjetar i sl. Takođe, svaka biljka ima  svoje vrijeme cvjetanja. Zato svaki kraj ima svoju „glavnu pašu“, u kojoj su najveći prinosi, a seleći pčelari koriste više glavnih paša. U drugim periodima koristimo tihe paše i svi ti pašni uslovi diktiraju različite zahtjeve u radu sa našim pčelama.

Međutim, postoje i duži ili kraći bespašni periodi u kojima nisu ispunjeni uslovi za lučenje nektara. Tada od pčelara i njegovih postupaka zavisi ne samo uspjeh pčelarske sezone, nego često i opstanak pčelinjih zajednica ili cijelog pčelinjaka.

Na području Višegrada, gdje ja pčelarim, bagrem već godinama ne medi, vjerovatno zbog prevelike vlage od dva akumulaciona jezera, tako da je glavna paša šuma i livada. Na prvo mjesto stavljam šumu, jer zbog ratnih dešavanja i stalnih migracija stanovništva iz sela u gradove, livade su uglavnom postale zapuštene i zarasle. Stoke je sve manje, a što reče jedan pčelar iz Srbije, bez brabonjaka i balege nema ni meda, jer nema obnavljanja livade. Iz dana u dan ovi problemi su sve izraženiji.

Prošla godina je u mom pčelarskom iskustvu bila najrigorozniji i najteži slučaj bespašnog perioda, koji se pojavio u proljeće, kao nikada do sada. Polovinom maja utovario sam košnice koje nikad nisu bile praznije i lakše, pa me tuga uhvatila. Srećom, planinska livada je zamedila pa su za nekoliko dana bar plodišta bila napunjena. Zbog udaljenosti pčelinjaka uglavnom ne vršim prihranu u proljeće, ali prošla godina je morala biti izuzetak.

Kada govorimo o bespašnim periodima, oni nastupaju uglavnom iz dva razloga, dugotrajan kišni period i zahlađenje ili dugotrajna suša praćena velikim vrućinama, a ponekad i vjetrom koji dodatno isušuje biljke. U oba slučaja u zbjegu košnice na otvoru hranilice uvijek imam spremnu pogaču, koju samo prokinem na jednom mjestu i taj otvor na pogači naslonim na otvor hranilice. Mnogo mi je praktičnije jer ne moram otvarati košnice, a čim podignem poklopac, vidim koliko je pogača potrošeno. Kada su ljetne vrućine u pitanju, prihrana tečnom hranom je vrlo rizična zbog pojave grabeži, jer pčele tada panično traže hranu leteći oko drugih košnica pa ih svaki miris privlači. U takvim danima obazeno suzim leto da bih omogućio prolaz samo jedne do dvije pčele, ali nikako ne na uštrb ventilacije, koju treba pojačati.

Sve dok traje bespašni period izazvan sušom ili vrućinom košnice se ne otvaraju, osim u izuzetnim slučajevima i drže što kraće otvorene, a na svaki znak grabeži, pregled se odmah obustavlja. Najbolje vrijeme za pregled je rano ujutro, jer dok ima jutarnje rose pčele ponešto i nađu u prirodi, tako da rjeđe dolazi do grabeži, a ako se vrši prihrana, onda se ona obavlja pred sami mrak i dodaje se samo onoliko hrane koliko mogu do jutra da prerade. Prilikom rada sa tečnom prihranom treba strogo paziti da nam se hrana ne prosipa van hranilice, jer to takođe može izazvati grabež. Da bi pčele bile mirnije prilikom pregleda, potrebno ih je par večeri ranije prihraniti manjom količinom sirupa.