Ruska iskustva u liječenju propolisom

Propolis

Ljekovita svojstva propolisa su odavna poznata i nauka ih je temeljito izučavala. Na tom poslu mnogo su se angažovali i ruski naučnici. Jedan od njih, dr G. G. Kačni, analizirao je pacijente liječene propolisom. U pitanju su bolesnici sa problemima uha, grla i nosa, njih 2.007. Istraživanje je trajalo 15 godina i kada je završeno došlo se do više konstatacija, od kojih se značajem izdvajaju sljedeće:

– alergijske reakcije na propolis uočene su kod 3,8 odsto bolesnika,

– najveći procenat alergije uočen je kod oboljelih od uva, slijede oboljeli od nosa, a najmanje alergičnih bilo je među oboljelima od grla,

– alerija je najčeća u periodu januar – april, a najrjeđa u periodu juli – novembar.

Prilikom liječenja bolesti uha propolisom alergija se pojavljivala već petog dana kod 32 odsto alergičnih pacijenata oboljelih od jake upale srednjeg uva, hroničnog gnojnog  otitisa, aditivnih procesa u srednjem uvu i dr. Desetog dana liječenja alergijske reakcije imalo je 62 odsto, a poslije 15 dana još šest odsto oboljelih. Pedantnim analizama je utvrđeno da se alergija na propolis javljala kod pacijenata starosti do 30 godina, a čak polovina pacijenata je bila mlađa od 20 godina. Zanimljiv je podatak da među alergičnim pacijentima nije bio nijedan koji se bavi pčelarstvom! I još jedan podatak zaslužuje pažnju i iznenađujući je. Pojava alergije na propolis je četiri puta češća kod muškaraca nego kod žena!

Češće su obolijevali pacijenti iz južnih krajeva, a od bolesnika koji su bili pod lupom naučnika a liječeni su očišćenim propolisom alergija se pojavila kod jedan odsto njih, a kod onih koji su se liječili neočišćenim propolisom bilo je 2,7 odsto alergičnih. Sagledano je i porijeklo propolisa. Ovaj pčelinji proizvod izvađen iz košnica smještenih u šumi češće je izazivao alergiju od propolisa sakupljenog iz košnica koje su bile na otvorenom prostoru i cvjetnim terenima.

– Klinička slika alergije pri lokalnoj primjeni propolisa bila je vrlo različita: od lokalnog crvenila do izrazito ekcematoznih promjena na koži. Kod jednih bolesnika proces se brzo smirivao, dok se kod drugih javila vrućina sa osipom, a kasnije i sa plikovima po koži. U 16 odsto bolesnika osip se raširio od mjesta primjene propolisa po cijelom tijelu i nestao za dva do sedam dana nakon prestanka dalje primjene propolisa – ističe dr Kačni u autorskom tekstu koji je objavio ruski časopis “Pčelarstvo”.

Po ovom autoru pri alergiji nosa i mekog nepca prvo se javlja jak svrab u nosu, a zatim vrlo jako kihanje. Nakon toga dolazi do jake hiperemije, sluznica nosa natekne, pa se javlja obilan iscjedak iz nosa i jako suzenje očiju. Bolesnici imaju problema sa svrabežom, peckanjem u nosu i glavoboljom. Rjeđe se javlja i povišena temperature. U 70 odsto slučajeva alergijske reakcije su nastupile uveče ili noću. Prestankom primjene propolisa tegobe slabe i proces ozdravljenja se ubrzava. Ukoliko se liječenje propolisom ponovi, alergijske reacije su, po pravilu, duže i teže nego prvi put. Istraživanje je potvrdilo da je primjena terapije propolisa bila najefikasnija i izazivala najmanje alergijske reakcije kada se koristila smjesa ovog pčelinjeg proizvoda u smjesi sa drugim proizvodima. Efekti su bili pojačani, a alergijski učinak slabiji.

Lica kod kojih se utvrdi alergija na propolis ne postaju imuna poslije izliječenja. Ponovljena terapija propolisom već poslije tri dana primjene izazivala je alergijske reakcije.

Očigledno je da propolis, kao visokovrijedan pčelinji proizvod treba koristiti, ali obazrivo i uz kontrolu stručnjaka. Nekontrolisana primjena ponekad može izazvati neugodne alergije.