Kupujmo domaće

Aktuelne teme

Kupujmo domaće

U 2011. godini Bosna i Hercegovina je uvezla 256.483 kilograma meda u vrijednosti od 2,1 milion konvertibilnih maraka. U istoj godini izvoz meda je bio vrijedan 62.780 konvertibilnih maraka. Računica je jasna i jednostavna – na jedan kilogram meda prodatog na stranom tržištu dolazi 33,5 kilograma meda iz uvoza. Ovi podaci su iz Komore agronoma Federacije Bosne i Hercegovine i veoma su slični podacima koje je objavio magazin “BH pčelar”. Po ovom pčelarskom glasilu minule godine uvoz je bio 276 tona, a izvoz osam tona tako da je uvoz meda 35 puta veći od izvoza. Izvor ovih podataka su carinski organi, što znači da su veoma pouzdani i da se na osnovu njih mogu izvoditi pouzdani zaključci.

Suvišno je govoriti koliko je teških stavki u bosanskohercegovačkom trgovinskom i platnom bilansu. Odliv deviznih sredstava za kupovinu hrane postao je veoma ozbiljno pitanje jer prošle godine ukupan uvoz prehrambenih proizvoda je bio 2,7 milijardi, a izvoz 621 milion konvertibilnih maraka. S obzirom da su naše šanse da prodremo sa našim poljoprivredno-prehrambenim proizvodima na svjetsku pijacu dosta skromne jedina realna šansa je da se više radi na supstituciji uvoza. Najkraće rečeno, treba proizvoditi i prodavati kod kuće, na domaćem tržištu. Sve, pa i pčelinje proizvode. Na taj način uticaće se na povećanje proizvodnje, a to znači i na zapošljavanje.

Kada se govori o pčelarstvu i njegovom značaju za ukupnu privredu, u prvi plan se stavlja korist od oprašivanja velikog broja biljnih vrsta. Ta uloga pčela je nezamjenjiva i od neprocjenjive je vrijednosti. Ali, iznešeni podaci govore da   domaći med  na našim trpezama znači manji uvoz i imaćemo koliko-toliko povoljniji spoljnotrgovinski bilans. Kupovinom domaćeg meda pospješivaćemo našu privredu – pčelarstvo, a uvozom i stavljanjem uvoznog meda na trpezu nesvjesno ćemo pomagati razvoj tuđe privrede i tuđeg pčelarstva.

Ne radi se o nečemo jednostavnom što se može brzo i lako promijeniti. Stavili smo potpis na CEFTA sporazum i moramo ga poštovati. Ali, to ne znači da moramo dići ruke od domaće proizvodnje i istaći bijelu zastavu pa ne učestvovati u oštroj tržišnoj utakmici. Kada je o medu riječ, mora se priznati da je dio potrošača izgubio povjerenje u domaći med. Niko ne zna koliko je na našem tržištu falsifikovanog, a koliko kvalitetnog pravog meda. Zato mnoge domaćice kupuju med samo kod poznatih pčelara. Iz Kancelarije za veterinarstvo Bosne i Hercegovine zvanično je rečeno da sve što legalno prelazi granicu Bosne i Hercegovine, veterinarski inspektori pregledaju i ova institucija odgovorno tvrdi da taj uvozni med zadovoljava zakonske standarde. A naši pčelari stalno tvrde da se uvozi med sumnjivog kvaliteta. Zato je od velikog značaja što je na inicijativu Saveza udruženja pčelara Republike Srpske pristupilo se kontroli kvaliteta meda u Zavodu za zdravstvenu zaštitu Republike Srpske u Banja Luci. Za prave poštene pčelare od velikog značaja je da se zna ko prodaje pravi a ko falsifikovani med.

To je samo jedan segment u ukupnom setu problema koji prate tržište meda. Namjerno smo ga stavili u prvi plan. Tu su i drugi brojni problemi o kojima smo već pisali. A pisaćemo i ubuduće. Niko nema čarobni štapić kojim bi razriješio složena pitanja vezana za tržište meda. Ali, sinhronizovanom i kontinuiranom aktivnošću može se uraditi mnogo više nego što se danas čini. U interesu pčelara i spoljnotrgovinog bilansa.