Ako je zima nije lav...

Pripremio: Božo Kakuća, pčelar iz Višegrada

Ako je zima nije lav...

Zima je najkritičnije godišnje doba za opstanak pčelinjih zajednica. Kako će pčele preživjeti ovaj kritični period zavisi od toga kako smo ih pripremili još u periodu ljeta. U ovom mjesecu za pčelara gotovo da nema posla  na pčelinjaku. Svi bitni poslovi morali su biti ranije završeni. Udruženja pčelara u ovom mjesecu uglavnom pripremaju i organizuju godišnje skupštine i predavanja. To je prilika i da pčelari razmijene iskustva stečena u prethondom periodu.

Iako je mjesec sa obično najnižim prosječnim temperaturama u odnosu na cijelu godinu, januar predstavlja početak novog životnog ciklusa pčelinje zajednice. Za uspješno prezimljavanje, osim dovoljnih količina zaliha kvalitetne hrane, jakih i zdravih pčelinjih zajednica, neophodno je otkloniti i ostale negativne faktore koji utiču na život pčela u tom periodu. Pčelama moramo obezbijediti mir na pčelinjaku, zaštiti ih od jakih vjetrova i eliminisati vlagu iz košnica postavljanjem dobre ventilacije. Zimske pčele u ovom periodu imaju težak zadatak, da u surovim uslovima kad nema unosa hrane iz vana, obezbijede u centralnom dijelu klubeta temperaturu od oko 34,5 stepena Celzijusa, da bi matica mogla da polaže prva jaja. Od polovine januara do početka marta traje zamjena zimskih pčela mladim pčelama i u tom periodu se ukupan broj pčela u društvu uglavnom zadržava na nivou od oko 15.000 jedinki.

Potrošnja hrane, koja je u oktobru, novembru i decembru iznosila oko jedan kilogram po zajednici mjesečno, u januaru ima blag porast na oko 1,2 kilograma, da bi u februaru dostigla oko dva kilograma po zajednici mjesečno. Bojazan da će pčelama do početka marta ponestati hrane je bezrazložan, ako smo im ostavili dovoljne zalihe u avgustu (minimalno 20 kg). U opasnosti su samo društva koja slaba ulaze u zimu i ako imamo grabeži na pčelinjaku, a na pčelaru je da slabiće u jesen spoji sa jačim društvima. Zbog naprijed navedenog, smatram suvišnim, često kontraproduktivnim dodavanje pogača u jesen. Ja prve pogače dodajem pčelinjim zajednicama krajem januara ili početkom februara. Isijecanje tankih traka na najlonu sa donje strane  izbjegavam zbog toga što mi se dešavalo da pogače usljed zagrijavanja od strane klubeta počnu da cure po pčelama, što može dovesti i do stradanja matice.

Januar često bude sa relativno visokim temperaturama za to doba godine, uz pojavu prvih cvjetnica. Ako pčele u to vrijeme još imaju stimulativne pogače, dolazi i do pojačanog zagrijavanja od strane matice što u slučaju naglog zahlađenja može dovesti do smrzavanja dijela legla koje pčele ne mogu pokriti. Zbog toga preporučujem svima da stavljanje prve pogače pomjere pred kraj januara ili još bolje za februar.

Uz dodavanje prve pogače, ako to nisam uradio ranije, vršim dodatno utopljavanje odozgo sa par listova novinskog papira. Nikad ne utopljavam košnice oko zidova, niti u košnice stavljam bilo kakav drugi utopljavajući materijal, osim utopljavanja odozgo, a sva su mi društva iz zime izlazila zdrava i u proljeće imala ubrzan razvoj.