Piše Božidar VESKOVIĆ

Obezbjediti hranu za zimu

Od naročitog značaja je da, prema jačini društva, ocijenimo koliko je hrane potrebno za prezimljavanje svakog pčelinjeg društva. O količini meda koju traba obezbijediti pčelinjem društvu za prezimljavanje, pretproljećni i rani proljećni razvoj, mišljenja su različita. Sumirajući mnoga mišljenja imsopstvena dugogodišnja iskustva, može se zaključiti da je potrebno oko 2,7 do 3 kilograma meda za svaku ulicu posjednutu pčelama u DB košnici. Procjenu posjednutosti ulica ne treba vršiti tokom dana, kad je najtoplije, jer su tada pčele veoma razrijeđene, već nešto ranije, prije podne kada su one normalno zbijene.

Razumljivo, ako se utvrdi da u košnici nema dovoljno meda za prezimljavanje, onda se prihranjivanjem obezbjeđuje samo razlika između postojeće i potrbne količine hrane. Obično se računa da jednom pčelinjem društvu treba 16 do 30 kilograma meda za prezimljavanje, pretproljećni i proljećni razvoj, zavisno od jačine društva i od dužine njwgovog mirovanja (mirovanje nije isto u svim rejonima). U ovu količinu uračunata je potrošnja meda u ovom periodu i rezerva koja treba da iznosi 8 do 10 kilograma. Ako se prihranjivanje vrši šećerom u bilo kom obliku u cilju stvaranja rezerve hrane za prezimljavanje, onda je najbolje da se takvo prihranjivanje vrši prije nego što se izlegu mlade pčele koje će prezimiti, Jer, ako te mlade pčele radilice budu prerađivale u većim količinama šećer u med, smanjiće im se vitalnost i to baš u vrijeme pretproljećne i rane proljećne aktivnosti za obnavljanje pčelinjeg društva.

Međutim, ako se u košnici nalazi šumski med – medljikovac ili med od voćnih sokova, onda ga treba u cijelosti iscijediti, pošto nije pogodan za ishranu pčela preko zime, jer sadrži nesvarljive materije. Kako pčele ne mogu zimi da izlijeću normalno na pročišćavanje, ovakav med dovodi do proliva i pojave oboljenja organa za varenje. U težim slučajevima, može da nastupi uginuće pčelinjeg društva.

  • Detaljan pregled svih društava radi utvrđivanja:

a)     zdravstvenog stanja pčela,

b)    kvaliteta matice i legla,

c)     kvaliteta saća i

d)    količine i kvaliteta hrane;

  • zaštita od visoke temperature;
  • saniranje oslabljelih društava;
  • suzbijanje zaraznih bolesti pčela i legla;
  • njega rojeva;
  • zamjena matica i starog saća;
  • cijeđenje medljikovca,
  • rasporediti saće u košnici za zimu;
  • početi intenzivniju prihranu, samo uveče, I dalje davati šećer u kristalu;
  • zaštita od osova i stršljenova;
  • zaštita saća od moljca;
  • održavanje pojila.

Med proizveden od šećernog sirupa je odličan za prežimljavanje pčela, jer ne sadrži nesvarljive materije. Prihranjivanje šećernim sirupom radi obezbjeđenja dovoljnih količina meda za prezimljavanje, vrši se na isti način kao I nadražajno prihranjivanje, s razlikom što se svako veče u hrnilicu sipa onoliko sirupa (gušćeg, 1:2 ili 2:3, voda – šećer) koliko pčele mogu za jednu noć da preuzmu i razmjeste, pa se tako u kratkom roku obezbijede dovoljne količine meda za prezimljavanje.

Prihranjivanje pčelinjih društava radi obezbjeđenja dovoljnih količina hrane za prezimljavanje i rani proljećni razvoj treba da traje što kraće.

Neki pčelari praktikuju da od ranije proljećne paše ostave izvjestan broj ramova napunjenih medom i zatvorenih voštanim poklopčićima kao rezervu hrane i pred zazimljavanje dodaju taj med, razumljivo ako je to potrebno.

Ako smo prinuđeni da u jesen iz košnice iscijedimo sav medljikovac, onda umjesto njega možemo dodavati pčelinjem društvu ramove napunjene medom od ranije paše. To je mnogo bolje od prihranjivanja šećernim sirupom.