Malo mladih pčelara

Iz naših udruženja

Malo mladih pčelara

U opštini Ugljevik se realizuju obimni i veoma kvalitetni programi na unapređenju voćarstva. Rezltati se već vide i voće iz ovog kraja stiže na trpeze u Rusiji i još nekim zemljama. Međutim, uporedo sa razvojem voćarstva ne poklanja se odgovarajuća pažnja i pčelarstvu, koje je dragocjeno za oprašivanje voćaka, povećanje rodnosti i kvalitet plodova.

Na području opštine Ugljevik, procjenjuje se, ima oko tri hiljade košnica, a pčelarstvom se bavi najmanje 100 poljoprivrednika. Međutim, samo su 32  članovi Udruženja pčelara “Majevička košnica” u Ugljeviku. Oni imaju oko 1.650 košnica. U pitanju je veoma mlado udruženje pčelara, ali inicijative i aktivnosti ove pčelarske porodice sigurno će pokazati prednosti organizovanja i udruživanja pa se s pravom treba nadati da će i drugi pčelari ovog kraja pristupiti svojoj organizaciji.

U razgovoru sa Krstom Simićem, predsjednikom “Majevičke košnice”, saznali smo da je dosta nepovoljna starosna struktura ovdašnjih pčelara. Preovlađuju pčelari u poodmaklim godinama, a veoma je malo mladih. Zato se kao jedan od zadataka Udruženja postavlja popularisanje pčelarstva kod mladih. Jer, ukoliko se mladi “zaraze” ovim poslom,  napredak je zagarantovan. A to bi bilo od velikog značlaja ne samo za proizvodnju pčelinjih proizvoda, nego i za voćarstvo i drugu ovdašnju floru.

Ranijih godina je bilo izvijesnih nesporazuma između pčelara i voćara jer ovi drugi nisu shvaćali da je svaka mrtva pčela gubitak za voćarstvo, koje je ostalo bez vrijednog oprašivača. Predsjednik pčelara ističe da su se stvari u velikoj mjeri promijenile od kako je na čelo Udruženja voćara došao Darko Milošević, mlad, napredan i obrazovan voćar.  Sada su trovanja pčela u sezoni prskanja voća svedena na minimum, a ranije je čak i inspekcija imala posla.

Kada je o pčelinjoj paši riječ, u ugljevičkom kraju ima dovoljno bagrema, lipe, žestike i livade.  Na pojedinim terenima ima i šumske paše. U nekim selima, kao na primjer, u Donjoj Trnovi pojavljuju se pčelari sa područja Federacije Bosne i Hercegovine i drugih krajeva, što najbolje ilustruje obilje pčelinje paše. Međutim, bagrem, kao najinteresantnija pčelinja paša, nije uvijek izdašan, pogotovu kada su niske noćne temperature. Da bi se osigurala pčelinja paša u dužem vremsnskom periodu pčelari ugljevičkog kraja razmišljaju o zasađivanju medonosnog drveća i bilja. Oni ističu da u postupku rekultivacije zemljišta na kopovima ovdašnjeg rudnika stručnjaci vode računa o vrstama  koje će zasaditi pa se u značajnoj mjeri sadi i medonosno drveće.

Po riječima Krste Simića, u narednom vremenskom periodu u Udruženju pčelara “Majevička košnica” pokloniće se više pažnje podmlađivanju članstva, stručnom obrazovanju, zdravstvenoj zaštiti pčela, omasovljenju Udruženja i saradnji sa susjednim udruženjima, lokalnom zajednicom i Savezom udruženja pčelara Republike Srpske.

Sigurno je od velikog značaja što se na čelu ugljevičkog udruženja pčelara nalazi pčelar koji ima 230 košnica i na njegoih pet pčelinjaka mnogi mogu mnogo naučiti. Kaže da je svoje košnice rasporedio na pet lokacija radi pokrivanja paše, ali i radi smanjenja rizika od eventualnog prskanja voćnjaka u vrijeme kada može doći do trovanja pčela. Godišnja proizvodnja meda ovog uzornog pčelara je sedam do osam tona godišnje, ali proizvodi i druge pčelinje proizvode: polen, propolis, matičnu mliječ i vosak. Ima dva najmenska objekta za pčelarstvo, higijena u njima je besprijekorna, svi proizvodi su mu kvalitetni tako da ukupne tržne viškove prodaje na kućnom prago. Istinski je zaljubljenik u pčelarstvo i uvijek naglašava da je pčelarstvo najljepši i najprofitabilniji posao koji bi mogao uticati  na ublažavanje problema nezaposlenosti. Samo kada bi se mladi više okrenuli pčelarstvu.