Prilagoditi se EU propisima

Piše: Petar ILIĆ, zamjenik glavnog i odgovornog urednika Pčelarskog kalendara”

Prilagoditi se EU propisima

Iz Brisela je stigla vijest da je 17. maja ove godine Vijeće Evropske unije usvojilo zaključke o provođenju zdravstvene zaštite pčela. Na prvi pogled, neko će reći, šta se to nas tiče. Pa, mi nismo članica Evrpske unije.

Međutim, sigurno je, nije tako. U pitanju je dokumenat koji pčelarski sektor stavlja u focus interesovanja i ističe važnost “krilatih farmaceuta” za biološku raznolikost, a oprašivanju se pripisuje izuizetan značaj. Zagađivanje pesticidima nikako nije moglo biti zaobiđeno.

Zaključci su formulisani u sedam tačaka i oni poseban akcenat stavljaju na unapređenje sistema nadzora i naučnih saznanja o zdravlju pčela. Da se ne radi samo o deklerativnim opredjeljenjima najbolje ilustruje činjenica da je u Zaključcima jasno rečeno da se brzo pokrene osnivanje zajedničke refentne laboratorije Evropske unije za zdravlje pčela.

Vijeće Evropske unije ističe, kako je to najčešće praksa, da su već uspostavljena i usklađena određena pravila za zaštitu i održavanje zdravlja pčela   na nivou Evropske unije, a države članice mogu same donositi odrđena “pravila igre” u skladu sa svojim specifičnostima. Naravne, cilj je isti – što efikasnije zaštita zdravlja pčela. Sve ovo što je zaključeno u maju usklađeno je sa stavovima Vijeća poljoprivrede iz januara ove godine. Očigledno da je opadanje broja košnica u nekim zemljama Evropske unije unijelo zabrinutost i nespokojstvo jer bi posljedice na ukupnu poljoprivredu mogle biti veoma ozbiljne. Pčelarski sektor ima važnu ekonomsku, ali i ključnu ulogu u povećanju biološke raznolikosti. Uloga pčela u oprašivanju flore je ogromna i izgleda da “veliki igrači” postaju svjesni ozbiljnosti pitanja “Šta bi svijet bez pčela?”  A podaci sa svih strana govore da je pčela sve manje na ovom našem globusu.

U Zaključcima iz Brisela poklanja se puno pažnje varoozi. Održiva upotreba pesticide je, takođe, dobila svoje mjesto jer već postoje Uredba Evropskog parlamenta i Vijeća o plasiranju proizvoda za zaštitu bilja na tržištu i Direktova ovih organa, kojima se uspotsvlaju zajednički okviri za zajedničko djelovanje jer se zagovara stupanje na snagu novih okvira za autorizaciju i korišćenje sredstava za zaštotu bilja u Evropskoj uniji.

Zanimljiva je konstatacija da su sami pčelari prvenstveno odgovorni za zdravlje svojih pčela. Primjena dobre pčelarske prakse još jedanput se postavlja kao imperativ.  Svijest lokalnih pčelara o njihovoj odgovornosti za sprečavanje širenja bolesti dobija na značaju, ali i drugih poljoprivrednika.

– Nastaviti i dalje ažuriranje proizvoda za zaštitu bilja u sistemu procjene rizika za pčele, i tražiti moguće nedostatke u metodologiji procjene rizika i eliminisati ih gdje oni postoje, ako se to smatra naučno značajnim i relevantnim za zdravlje pčela – ističe se, između ostalog, u Zaključcima. (Kompletan tekst ovog dokumenta Vijeća Evropske unije objaviće godišnjak “Pčelarski kalendar”, koji izlazi u julu mjesecu).

Očigledno je da u Evropskoj uniji ne sjede skrštenih ruku i da se sistematski i kontinuirano radi na  zdravstvenoj zaštiti pčela. Gdje smo mi u cijeloj toj priči? Tačno je da naša zemlja, kao i zemlje u okruženju, nije u članstvu Evropske unije, ali imamo ambicija da dospijemo u to društvo. I da prodajemo pčelinje proizvode kupcima iz zemalja Evrospke unije. U mnogo čemu već smo prihvatili regulative Evropske unije, pravila igre i pokašavamo se ponašati kako to čine zemlje moderne ekonomije. Koliko smo se približili zdravstvenoj zaštiti pčela po “evropskim standardima” pitanje je na koje bi se mogao dati odgoor tek poslije temeljitih analiza. Kada se pročitaju Zaključci o provođenju zdravstvene zaštite pčela koje je usvojilo Vijeće Evropske unije namaću se brojna pitanja kao npr:

– kako dalje ako još uvijek nemamo bazu podataka o broju pčelara i košnica,

– zar je moguće da nadležni državni organi imaju registrovana samo četiri lijeka za pčele, a ko zna šta se sve primjenjuje na pčelinjacima i kako ti neregistrovani lijekovi stižu do naših pčelara,

– da li kod nas postoje kvalitetni podaci o gubicima pčelinjih zajednica i da li i zašto pojedini pčelari kriju te podatke,

– da li nam treba nacionalni plan borbe protiv pčelinjih bolesti i nametnika,

– ima li naša struka i nauka, a preko nje i državni organi, podatke o sredstvima za zaštitu bilja koji se koriste na našim poljima i da li među njima ima i onih koji su pogubni za pčele,

– da li su postojeći kapaciteti naučnih institucija dovoljni  za borbu sa bolestima i nametnicima s obzirom na broj pčelinjaka i košnica…

I tako redom.

Ako je za utjehu, ništa bolja situacija nije ni u okruženju. Republika Srpske čak, u odnosu na sve druge, ima jednu prednost, koja će dobro doći u organizovanoj borbi za zdravlje pčela. To je Zakon o pčelarstvu. U njemu su mnoge stvari regulisane i njegovim sprovođenjem mnogo čega se može staviti pod kontrolu i ubrzati mjere za zaštitu zdravlja pčela.  Zakonska regulative, o kojoj je u vrijeme donošenja bilo polemičkih tonova i suprostavljenih stavova, sada je dobrodošla.

Suvišno je, poslije ovih “vjetrova” iz Evropske unije, svako čekanje i odugovlačenje.