Prirodno je najsavršenije

Napisala Dženifer Holand

Prirodno je najsavršenije

Zasadi paradajza raspoređeni su u redove u staklenoj bašti u Vilkoksu u Arizoni. Zelene stabljike izbijaju iz blokova od kokosovih vlakana i propinju se ka nebu od kog ih dijeli stakleni krov. Tehničari u laboratorijskim odijelima, na uzdignutim električnim kolicima, pedantno orezuju usjeve.

Eurofreš farme  ubiru oko 60 kilograma paradajza godišnje sa svake od ovih savršenih biljaka, uzgojenih na 125 hektara u građevinama koje su opremljene kilometrima cijevi za navodnjavanje i mrežom čeličnih žica iznad biljaka koje prihvataju penjačice. Plodovi u zrenju mirišu pomalo vještački – sva ta slast sazreva bez dodira sa zemljištem.

Ovdje postoji i nešto prirodno. Svoje prisustvo otkriva prigušenim brujanjem koje prodire duboko u uši: hiljadu bumbara naporno rade.

U pogledu reprodukcije,  većina cvjetnica zavisi od posrednika koji prenose polen sa njegovih “muških” dijelova na “ženske” dijelove. Nekima je potraban dodatni podsticaj da bi prepustile svoj zlaćani prah. Cvijetu paradajza je, na primjer, potrebno silovito drmusanje, vibracija otprilike 30 puta jača od privlačne sile Zemljine teže, objašnjava medjunarodni koordinator Udruženja oprašivača, entomolog Stiven Bakmen iz Arizone. “Skale se razlikuju”, kaže on, “ali, uzmite u obzir da borbeni piloti, na četiri od šest G. obično padaju u nesvjest nakon pola minuta”.

Uzgajivači na razne načine pokušavaju  da stresu polen iz cvjetova paradajza. Ranije su koristili postolja koja se tresu, aparate koji izduvavaju vazduh, zvučne udare i vibratore, što je bilo mučno, jer se radilo ručno na svakom pojedinačnom cvetnom bokoru. A koji se alat koristi u savremenim plastenicima? Smjerni bumbari. Obezbijedite pčeli pristup cvijetu paradajza i ona će prionuti na posao i zadrmusati ga pomamno dok se hrani, oslobađajući oblak polena koji će slejtjeti na vrh tučka (vrh “ženskog polnog organa”) i zalijepiti se za dlakavo tijelo pčele. Ona onda te čestice prenosi do sljedećeg cvijeta. To je zujeće oprašivanje i djelotvorno je poput šarma.

Uopšte ne čudi što biće koje je stvorila majka priroda najbolje obavlja ovaj posao.

Ono što je zapanjujuće jeste mnoštvo radnika kojimobavljaju taj posao: u oprašivanju  cvjetova pomaže više od 200.000 različitih životinjskih vrsta, sa različitim strategijama.

Muve i bube su prvobitni oprašivači, njihovo učešće u oprašivanju vuče korijen od vrmena kada su se pojavile prve biljke cvjetnice, prije 130 miliona godina. Kada je riječ o pčelama, naučnicu su do sada identifikovali oko 20.000 različitih vrsta, a oko patina njih oprašuje cvjetove u Sjedinjenim Državama. Kolibriji, leptiri, moljci, ose i mravi su, takođe, dorasli ovom zadatku. Puževi i puževi golaći razmazuju polen dok klize po bokorima cvjetova. Komarci prenose polen od orhideje do orhideje, a slijepi miševi, različitih njuški i jezika prilagođenih da uranjaju u različite oblike cvjetova, samo u Americi oprašuju više od 360 vrsta biljaka.

Čak i sisari koji ne lete obavljaju veliki dio posla: oposumi, koji obožavaju šećer, neki majmuni iz kišnih šuma i lemuri sa Madagaskara. Oni svojim spretnim rukama kidaju cvjetne stabljike i na svojim krznima prenose ljepljivi polen. I, što najviše čudi,  neki gušteri, kao što su gekoni i skinkovi, srču nektar i polen a zatim ih u daljem pohodu prenose na svojim liciam i nogama.

Biljke cvjetnice, kojih ima više od 240.000 vrsta, evoluirale su zajedno sa svojim oprašivačima, koristeći slatkaste mirise i jarke boje da ih namame obećanjem obroka. Oblici cvjetova, kao i načina za prenošenje polena kod životinja, čudesno su raznoliki, od cjevastih i gušastih do onih u obliku lista, četke ili mamuze. Uparite odgovarajuće organe  životinje i biljke – dugački jezik koji zaranja u usku cijev, dlakavo lice, priljubljeno uz ljepljivi cvijet u obliku četke – i polen će biti uskoro na svom putu.