Loren Lorenc Langstrot

Nema pčelara koji ne pčelari ili bar nije čuo za Langstrotovu košnicu ili kraće LR košnicu. A ko je bio Loren Lorenc Langstrot? Mali je je broj pčelara, uključujući i one obrazovanije, koji znaju nešto više o ovom velikanu. A njegove zasluge za razvoj pčelarstva cijenjene su od obrazovanih pčelara cijelog svijeta.

Pa, pođimo redom. Pravo ime mu je Lorraine Lorenzo Langstroth, rodni grad Filadelfija, godina rođenja 1810, profesija sveštenik. Obično u biografijama pčelarskih velikana piše kako su ljubav prema pčelama naslijedili od svojih predaka i veoma rano zavoljeli pčelarstvo. Sa njim to nije bio slučaj. On se sa pčelama sreo tek u 27 godini. Počeo je pčelariti sa dvije košnice. Nije znao baš ništa o pčelarenju pa se za savjete obraćao svojim parohijanima. No, ni oni nisu baš mnogo znali o životu i gajenju pčela. Punih 11 godina poslije početka bavljenja pčelarstvom nabavio je prvu pčelarsku knjigu! Bilo je to čuveno Iberovo djelo “Zapažanja o pčelama”. Odmah je neke savjete iz ove knjige počeo da primjenjuje na svom pčelinjaku. A onda se osmjelio i počeo sa inovacijama koje će ući u istoriju pčelarstva. Prvo je konstruisao  košnicu nastavljaču  sa pokretnim ramovima koji se vade vertikalno. Potom se proslavio otkrićem prirodnog principa pčelinjeg prostora. Njegov doprinos razvoju pčelarstva je tako veliki da su ga mnogi autori nazvali “ocem svjetskog modernog pčelarstva”. A onda je napisao čuvenu knjigu “Praktična rasprava o košnici i mednonosnoj pčeli” koja se našla pred čitaocima 1853. godine i doživila više izdanja.

Langstrot se i konkretno bavio pčelarstvom. Sa sinom je osnovao veliki pčelinjak, organizovao proizvodnju matica i posao je veoma dobro išao. Prihodi su bili na zavidnoj visini.

Nažalost, kola su krenula nizbrdo. Nesreće su se ređale u nizu. Prvo je izgubio sina, potom je doživio saobraćajnu nesreću sa posljedicama po zdravlje, bio je primoran da rasproda veliki pčelinjak… Ostavio je samo mali broj košnica kako bi uživao u druženju sa pčelama kada bi ga glabobolja popustila. Osiromašio je, a onda ga je zadesila još jedna porodična tragedija – umrla mu je supruga, koja mu je u životu i pčelarstvu bila “i desna i lijeva ruka”.

U starosti se vratio svešteničkom pozivu i umro je u velikom siromaštvu 1895. godine i to za vrijeme vjerskog obreda u crkvi! Sahranjen je u nama dobro poznatom Dejtonu.