Prilika za mlade

Moj stav: Petar Ilić

Prilika za mlade

Veoma često smo u situaciji da slušamo žalopojke o nemogućnosti zapošljavanja mladića i djevojaka. Među njima je i jedan broj onih koji su završili srednje poljoprivredne škole i stekli zvanje poljoprivrednog tehničara, a na evidencijama zavoda za zapošljavanje je i ne mali broj diplomiranih inženjera agronomije.

U isto vrijeme imamo situaciju da nam se pčelarstvom najčešće bave ljudi u poodmaklim godinama. Postoji neko shvatanje da se u pčelarski posao kreće tek poslije penzionisanja. Istina, u posljednje vrijeme starosna struktura se popravlja jer se pčelarstvu sve češće okreću i mladi ljudi. To je činjenica koja ohrabruje, ali u pitanju je samo procjena jer pouzdanih podataka o starosnoj strukturi pčelara nemamo.

Prema nekim stručnim analizama broj od 70 pčelinjih društava dovoljan je za normalan život četveročlane porodice, uz uslov da se pored meda ovlada proizvodnjom matične mliječi, polena i propolisa. A to su već složeniji poslovi koji traže dodatno obrazovanje i iskustva. Uz 70 pčelinjih društava (a ima mišljenja da je to cijela stotina košnica) mora se obezbijediti i odgovarajuća oprema.

Mladi bračni parovi, koji bi se opredijelili za profesionalno bavljenje pčelarstvom, teško mogu obezbijediti sredstva za ozbiljnija investiciona ulaganja. Savjetovati ih da se kreditno zadužuju je rizično bez obzira na uslove i grejs period. U takvoj situaciji možda je najbolje, i sa najmanje rizika, početi sa manjim brojem košnica i postepeno proširivati posao, povećavati broj košnica. Takvim mladim pčelarima, koji bi se opredijelili da im to bude profesija, morale bi se obezbijediti određene stimulacije iz sredstava za pospješivanje zapošljavanja.

Država bi imala interesa da odvoji sredstva za ovaj vid zapošljavanja jer bi pored smanjenja broja nezaposlenih i direktne koristi od povećanja proizvodnje pčelinjih proizvoda imala i indirektnu korist od – oprašivanja. Naime, nauka je dokazala da od 107 kultura čak 71 oprašuju pčele.

Ali, da bi se krenulo u jedan tako ozbiljan posao potrebno je kontinuirano i sistematski raditi na školovanju i profesionalizaciji pčelara praktičara. Na tom poslu prošle godine već se radilo, a u planu su i nove inicijative. Škole pčelarstva, koje su realizovane u organizaciji Saveza udruženja pčelara Republike Srpske i pojedinih udruženja pčelara, pokazale su svoj puni smisao i, nesumnjivo, od koristi su. Onome ko ne zna da radi neki posao uzalud je davati sredstva, dakle, mlade ljude prvo treba osposobiti za pčelarstvo pa tek onda im pružiti materijalnu podršku.

Svakako da bilo kakva priča o zapošljavanju mladih u pčelarstvu ne bi bila na mjestu bez jačanja privrednih subjekata pčealrskog sektora. Prioritet bi se morao dati pčelarskim zadrugama, ali onim pravim, a ne onim koje se samo pokrivaju imenom “zadruga”. Jer, iskustva iz mnogih razvijenih zemalja govore da zadružni sektor ima svoje mjesto i ulogu u ukupnoj revitalizaciji sela. I da je u tome još uvijek nezamjenjiv.