Sokolac

Drugi pišu: J.H., BH pčelar

Obren Petrušić, pčelar sa Sokoca

U pčelinjaku pronalazim svoj mir, zaboravim na sva dešavanja i brige koje čovjeka prate kroz život – kaže Obren. On je zavrijedio epitet jednog od najuspješnijih pčelara na Sokocu. Pčelari sa više od stotinu društava, i kako kaže, još uvijek uči o pčelama

Sokolac

Na više od hiljadu metara nadmorske visine smješteno je sokolačko selo Vraneši. Klima pogodna za bavljenje voćarstvom uslovila je i mnoge pčelare da svoje ljubimice smjeste ovdje. Među njima je i Obren Petrušić. Iako na pragu sedme decenije života, naš sagovornik kaže kako dane koje provodi na svom pčelinjaku ne bi mijenjao nizašta na svijetu. Veli, sa pčelama je sretan, presretan…

– U pčelinjaku pronalazim svoj  mir, zaboravim na sva dešavanja i brige koje čovjeka prate kroz život. Sada uživam u svojoj penziji – govori Obren.

U nedostatku posla, pčelama se posvetio u potpunosti. Firme u kojima je radio bile su osuđene na propast. Mašine rđaju, pogoni zarasli u korov, a Obren je ostao bez posla.

Sa oca na sina

Dakle, u nedostatku posla i sigurnih izvora prihoda, Obren je odlučio uložiti u širenje pčelinjaka i iskoristiti prirodna bogatstva koja nudi ovo sokolačko selo. Nije gubio vrijeme već je zasukao rukave i krenuo na posao.

Bez truda, veli, nema ni napretka. Međutim, tradicija pčelarenja u porodici Petrušića nije počela od Obrena.

– Otac je naslijedio pčelarstvo od mog djeda, a ja od svog oca. Naravno, svoje prve korake napravio sam uz njih dvojicu. Korak po korak, usvajao sam prva znanja. Tek 1984. godine moje pčelarstvo postalo je ozbiljnije – kaže Obren.

Od tada pa do danas. Obren je zavrijedio epitet jednog od najuspješnijih pčelara na Sokocu. Pčelari sa više od stotinu društava, i kako kaže, još uvijek uči o pčelama. Znanja nikad dosta.

– Prisustvujem mnogobrojnim predavanjima i druženjima koje organizuje naše Udruženje pčelara “Glasinac”. Ono što se ne nauči na predavanjima, ima u knjigama – kaže.

– Kad pčelar krene u pčelinjak, jedina stvar koja mu treba biti na umu jeste šta će raditi oko pčela. Stalno treba učiti. Nema dana kada nešto ne naučim o pčelama – kaže Obren.

Loši prinosi

Nestanak pčela i promjene klime iz godine u godinu najveći su neprijatelj pčelara. Posljednjih godina situacija je kulminirala kada je riječ o prinosima meda. I Obren je to osjetio u svom pčelinjaku.

– Od početka mog pčelarenja, posljednjih nekoliko godina slabo je medilo. Manji pčelari su to itekako osjetili. Ovi koji imaju više društava, malo manje – ističe Obren. Zbog toga pčelari su prisiljeni voziti svoja društva na ispašu. Seleće pčelarstvo postalo je nezaobilazni dio bavljenja ovim plemenitim pozivom. Međutim, Obren nije pristalica selenja košnica. Veli, ima svoje razloge.

– Selenje pčela za mene je isuviše naporno. Osim toga, problem predstavlja i mjesto u koje seliš pčele. Prvo pitanje koje se postavlja jeste da li je to područje zdravo za pčele – govori.

Ono čime je zadovoljan jeste prodaja meda  i pčelinjih proizvoda. Kaže kako kvalitetan med nađe svog kupca. A zadovoljan kupac se uvijek vraća po još.

– Sve što proizvedem to i prodam. Nema potrebe da idem na sajmove. Mušterije su već ustaljene, znaju gdje mogu kupiti kvalitetan pčelinji proizvod – govori ovaj 58-godišnjak. Njegov kontakt telefon je 057 444 379.